background preloader

Global

Facebook Twitter

Rest is a luxury for the rich. Why I Make Terrible Decisions, or, poverty thoughts. "This is what our lives are like, and here are our defense mechanisms, and here is why we think differently. " (SLKinja) "Poverty is bleak and cuts off your long-term brain. It's why you see people with four different babydaddies instead of one. You grab a bit of connection wherever you can to survive. You have no idea how strong the pull to feel worthwhile is.

It's more basic than food. (The comments section is worthwhile, particularly as the writer responds patiently to those who attack her for her vices.) Internet – pretnja ljudskoj civilizaciji : Tema dana. Naše najveće sredstvo emancipacije transformisano je u najopasnijeg podupirača totalitarizma Pre nekoliko dana navršilo se godinu dana od kada je Džulijan Asanž, osnivač „Vikiliksa”, ušao u ambasadu Ekvadora u Londonu, gde je kasnije dobio azil. Tako se spasao od izručenja Americi koja želi da mu sudi zbog objavljivanja dela njene diplomatske prepiske. Nekako u isto vreme na svetsku scenu je stupio još jedan uzbunjivač, Edvard Snouden, koji je svojim otkrićem potvrdio Asanžove tvrdnje da je na delu sveobuhvatni nadzor telefonskih razgovora i aktivnosti na internetu. Snouden se i obratio Asanžu i „Vikiliksu” za pomoć tako da je sada uz njega na putu do njegove krajnje destinacije i pravni zastupnik „Vikiliksa”, bivši španski sudija Baltasar Garson.

„Nisu nam više potrebne alegorije i mašta kada razmišljamo o procesima i kafkijanstvu. Poslednje dve godine svedoci smo izuzetne političke radikalizacije naših društava, koja je povezana sa internetom. "as serious as rigging Libor" Namerno prave loše proizvode da bismo ih češće kupovali. Ilustracija (sxc.hu) Mašina za veš ne radi posle pet godina, televizor je 'crko' posle dve, a slično je mobilnim telefonima ili kompjerima, pa se kupci pitaju imaju li današnji, savremeniji proizvodi, kraći vek trajanja od nekadašnjih, piše u francuski Mond. Mond je odgovor našao u izvještaju Evropskog potrošačkog centra (CEC) i tvrdi da se danas proizvodi namerno loše prave kako bi se što češće kupovali. CEC je uz pomoć studentkinje Lidie Tolemar, koja je pisala rad na tu temu, upravo izdao izveštaj pod naslovom "Programirana dotrajalost, produkt potrošačkog društva" u kojem se zaključuje da je dotrajalost proizvoda namerno planirana.

"Vek trajanja proizvoda je kraći kako bi se kupci primorali na češću kupovinu", tvrdi se u izveštaju. Najčešće se radi o "funkcionalnoj grešci" nekog proizvoda, tj. proizvođači prave razne mašine, poput bele tehnike, na način da ukoliko samo jedan deo otkaže, prestane da radi cela mašina za veš ili sudove ili, recimo, pegla. Mobilni telefoni posebna priča. How Capitalism Conquered the Internet. And how we can take it back. Information on the Internet is virtually free, but commercial interests are working to make it scarce.

To the extent they succeed, the GDP may grow, but society will be poorer. In 1787, as the Constitution was being drafted in Philadelphia, Thomas Jefferson was ensconced in Paris as this young, undefined nation’s minister to France. From afar he corresponded on the matter of what was required for successful democratic governance. The formation of a free press was a central concern. Jefferson wrote: The way to prevent these irregular interpositions of the people is to give them full information of their affairs thro’ the channel of the public papers, and to contrive that those papers should penetrate the whole mass of the people. But why, exactly, was this such an obsession to Jefferson? Among [European societies], under pretence of governing they have divided their nations into two classes, wolves and sheep. Jefferson was not alone. Plugging WikiLeaks. Svedočanstvo o siromaštvu. „Rekonstrukcija i obnova socijalne države su neohodne. Ali to ne znači da joj treba zadati smrtonosni udarac, već je reč o očuvanju njene suštine“.

Ovo je rekao Gerhard Šreder prilikom predstavljanja „agende 2010“ 14. marta 2003. Deset godina kasnije jasno je da ovaj cilj nije ostvaren. Socijalna država je erodirala. Nemačka je na putu u klasno društvo. U Nemačkoj je došlo do velikog razvlašćivanja, ali ne bogatih, već građana. Ali istinu nije mogla da prikrije. Možemo da nastavimo sa iznošenjem sličnih statistika; mnoge od njih nalaze se u ovom izveštaju, a druge možemo naći u istraživanjima sociologa. Međutim Veler bi trebalo da zna odgovor, jer šta su brojke u poređenju sa interesima? A ako ni to ne pomaže, poseže se za argumentom da nas novac ne čini srećnima.

Pred našim očima se već odavno odigrava slom ovog društva. To je sistem laži. Socijalno-politički ciljevi nisu ostvareni. Na svojim najpotresnijim stranama, izveštaj svedoči o potpunom gubitku iluzija kod ljudi. Wealth Inequality in America. Hanging Ourselves By Our Bootstraps. Zakon protiv pohlepe. Jakob Augstein | 05/03/2013 Švajcarci su na referendumu glasali protiv neograničenog bogaćenja menadžera. U Italiji je smenjena vlada tehnokrata. Postoji populizam razuma, a on se zove demokratija. Ljudima je pun nos društveno razarajućeg kapitalizma. Nezadovoljstvo raste, bes kipti. I to pre svega zbog Nemaca, koji se boje za svoj novac i vređaju. Klovnovska afera pokazuje da ni kandidat socijaldemokrata ne razume situaciju u Evropi. Srećna Švajcarska! Kako samo jadno u poređenju sa ovom odlukom izgledaju svi pokušaji Evropske unije u istoj stvari.

To su pokazale i reakcije na izbore u Italiji. Pitamo se: pa zašto onda finansijska tržišta ne sastavljaju vlade? Nemačka kancelarka bacila je Evropu u okove razarajuće ideologije štednje. Evropljanima je očigledno dosta i Angele Merkel i tržišta. To je političko zaveštanje ove kancelarke. Međutim, ni Merkelin izazivač, Per Štajnbruk, nije u stanju da Nemcima objasni važnost Evrope.

Uspon robota. Social Europe Journal | 03/03/2013 Kakav će uticaj imati automatizacija – takozvani „uspon robota“ – na zarade i zapošljavanje u narednim decenijama? Ovih dana se to pitanje pojavljuje svaki put kad nezaposlenost skoči. Početkom 19. veka, Dejvid Rikardo je razmišljao o mogućnosti da mašine zamene radnu snagu, Karl Marks je nastavio njegovu misao. Otprilike u isto vreme, ludisti su razbijali tekstilne mašine za koje su mislili da im preotimaju posao.

Zatim je strah od mašina posustao. Nova radna mesta – sa većom nadnicom, u boljim uslovima i za više ljudi – ubrzo su otvorena i bila su lako dostupna. Ali to ne znači da je onaj prvobitni strah bio pogrešan. Za neke države, ovaj duži rok je neugodno blizu. Nedavno je automatizacija u proizvodnji zahvatila čak i područja gde je rad bio relativno jeftin. Sada zamena kapitala za rad zahvata sektore izvan proizvodnog. Za one uplašene od pretnje koju automatizacija nosi za nekvalifikovane poslove, odgovor je u prekvalifikaciji za bolji posao. Problemi globalnog siromaštva. Thomas Pogge | 06/03/2013 Počećemo od nekih činjenica i brojki u vezi sa problemom globalnog siromaštva. Danas na svetu ima oko 7 milijardi ljudi, i od tih 7 milijardi vrlo veliki broj živi u ekstremnom siromaštvu. Pokazaću vam podatke, da vidite na šta mislim kad kažem siromaštvo – to nije siromaštvo kakvo imamo u Britaniji i drugim delovima Evropske unije, nego zaista ozbiljno, potencijalno smrtonosno siromaštvo: 868 miliona hronično neuhranjenih (FAO 2012) 2.000 miliona nema pristup osnovnim lekovima 738 miliona nema bezbednu pijaću vodu (MDG Report 2012) 1.600 miliona nema adekvatan smeštaj (UN Special Rapporteur 2005) 1.600 miliona nema struju (UN Habitat, „Urban Energy“) 2.500 nema adekvatne higijenske uslove (MDG Report 2012) 796 miliona punoletnih je nepismeno (www.uis.unesco.org) 218 miliona dece (od 5 do 17 godina) rade plaćeni posao izvan kuće – često pod ropskim i opasnim uslovima: kao vojnici, prostitutke ili sluge, ili u poljoprivredi, građevini, tekstilnoj industriji.

Online | Broj siromašnih raste četiri puta brže od broja bogatih. Tanjug | 25. 01. 2012. - 20:20h | Foto: AP, Reuters | Komentara: 6 Svetska populacija je u oktobru 2011. dostigla cifru od sedam milijardi, dok će se rezerve sirovina na Zemlji, prema prognozi Ujedinjenih nacija, istrošiti za 60 godina, ističe se u istraživanju službe za analitičku informatiku Međunarodne organizacije kreditora (WOC), objavljenom uoči početka Svetskog ekonomskog foruma u Davosu. Dok je stanovništvo najsiromašnijih zemalja, prema podacima Svetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, 2010. uvećano za 2,1 odsto, žitelja bogatih zemalja je bilo za samo 0,6 odsto više. Populacija najsiromašnijih zemalja sveta raste bezmalo četiri puta brže od stanovnistva bogatih država. Oko pet milijardi (72 odsto) ljudi na planeti živi u zemljama sa prosečnim prihodima, u zemljama sa visokim prihodima živi 1,1 milijarda (16 odsto) stanovnika, i približno 800 miliona (12 odsto) ljudi živi u najsiromašnijim zemaljama sveta.

Situaciju dodatno pogoršava socijalna nejednakost. Online | SAD predviđaju naglo smanjenje siromaštva u svetu do 2030. Siromaštvo širom planete naglo će se smanjiti do 2030. godine, ocenio je Nacionalni obaveštajni savet Sjedinjenih Američkih Država u izveštaju koji je danas okvirno predstavljen na bezbednosnom forumu u Aspenu. U analizi se predviđa uspon srednje klase od dve milijarde ljudi koja će tražiti više prava i resursa. Šef Saveta, Kristofer Kodžm je ocenio na predstavljanju u Aspenu da će broj ljudi koji žive sa manje od dolara dnevno, trenutno jedna milijarda, biti prepolovljen u otprilike sledeće dve decenije, ako se trenutni ekonomski i demokratski trendovi nastave. Kako Kodžm ocenjuje, moćni ekonomski kapaciteti zemalja poput Indije, Indonezije i Vijetnama nosioci su ovog trenda, koji će se nastaviti bez obzira na sadašnja kretanja u svetskoj ekonomiji.

Nekoliko stotina miliona ljudi, naoružani resursima i znanjem proizvešće, prema Kodžmovoj proceni, novu tehnologiju s kojom bi se izašlo u susret potrebama za hranom, vodom i energijom. Technology - Tomorrow’s world: A guide to the next 150 years. Totalna kontrola nad masom i robovima. Vladimir Arsenijević | 24/02/2013 Kad god zatreba, na ovom svetu se lako pronađe osoba kao što je izvesni Michael J. Rogers, poznat po nadimku „Mike“. Da ga kojim slučajem nema, neko bi ga svakako već izmislio. Ovaj američki političar, konzervativni republikanski kongresmen iz Mičigena i Predsedavajući Odbora za bezbednost Kongresa SAD, zajedno sa svojim kolegom iz Demokratske partije C. I tako ušao pravo u istoriju. Zapravo, kad malo bolje promislim, vidim da od istorije u ovom slučaju ipak nema ništa.

Poput dotičnog Mikea Rogersa, na primer. Sam predlog zakona CISPA, poznat i pod kodnim nazivom HR 3523, zbog toga, naravno, nije ništa manje opasan. Prisetimo se globalnih masovnih protesta anonimnih korisnika Interneta koje je povela, organizovala i vešto kanalisala viralna i po defaultu neformalna te srazmerno radikalna hakerska organizacija Anonymous (Anonimni ili Anonimci, kako vam drago). Do – kako se ispostavilo – nekog zgodnijeg trenutka. A CISPA, eto, ponovo jaše. Pa i u neslobodama. A moral? Milutin Mitrović | 25/02/2013 Od Aristotela i Marksa do Svetlane Slapšak („Umeće građanskog ponašanja“), kvalifikovano i prilično apstraktno mnogi su se bavili moralom.

Neurologija je u međuvremenu napredovala toliko da je u stanju da locira, pa i snimi emocionalna stanja i time ponudi nova objašnjenja čak i za pojmove kao što su moral, optimizam, entuzijazam… štaviše, u stanju je da dokaže kako je čovek u osnovi sklon dobronamernosti. Filozofija time nije izgubila, već dobila čvršće argumente za svoje „moralisanje“. Prateći šta se zbiva i na osnovu reakcija posvuda u svetu, nazirem da dolazi vreme kada će pre svega politika, i ne manje ekonomija, prestati da srljaju u neobuzdanu grabež, te da će se podvrgnuti pravilima morala od kojih su odstupili.

Ako je, kako jedna od definicija glasi, moral „skup običaja koji omogućuju povoljan i skladan opstanak i razvoj pojedinca i društva“, onda je prosto čudo kako današnja društva uopšte funkcionišu. Skoro svuda su uočljive težnje ka promenama. Over 12 years, 8 million children died from vitamin A deficieny. George Lakey. Nordijski recept za slobodu. Ådalen: Protest u Švedskoj 1931. godine Photo: Stock Dok mnogi od nas rade da osiguraju dugotrajni utjecaj pokreta Occupy, vrijedi se prisjetiti drugih zemalja u kojima su se mase uspjele nenasilnim otporom izboriti za visoki stupanj demokracije i ekonomske pravde.

Švedska i Norveška su, na primjer, iskusile ključni pomak u odnosima političkih snaga tridesetih godina prošlog stoljeća, nakon dugotrajne nenasilne borbe. One su "otpustile" moćnih 1% ljudi koji su odredili razvojni put društva, i tako kreirale osnovicu za nešto drugačije Obje su države iskusile povijest užasavajuće gladi, pa su u vrijeme vladavine gornjih 1%, stotine tisuća ljudi emigrirale da bi izbjegle gladovanje do smrti. Nijedna od tih dviju zemalja nije utopija, kao što to sigurno već znaju čitaoci krimića Stiega Larssona, Kurta Wallendera i Joa Nesbroa, kritičkih autora koji Švedsku i Norvešku pokušavaju gurnuti na put dalje izgradnje još pravednijih društava.

Intenzitet se štrajkova pojačao tokom dvadesetih godina. Bleak stuff. Amerika je bankrotirala. Jacques Attali | 14/02/2013 Jednog dana ćemo morati da zahvalimo anglosaksonskim medijima i političarima, što su početkom druge decenije 21. veka toliko govorili o evropskoj krizi i evropskim poteškoćama sa integracijom. Čineći to, mnogo su pomogli Evropljanima da uvide svoje probleme i da učine sve što mogu da ih reše. U poslednje tri godine, Evropska unija je korenito izmenila svoju strukturu: uspostavila je instrumente (LTRO, OMT, ESM) za odgovor na svaki napad na evro; stvorila je instrumente za stabilizaciju bankarskog sistema, napravila je prve korake ka budžetskoj ujednačenosti i fiskalnoj integraciji.

Naravno, još mnogo toga treba uraditi: iskoristiti budžetski kapacitet evrozone, pokrenuti velike investicione projekte, finansirati program prekvalifikacija za nezaposlene, obezbediti evrozoni parlament. Sve će ovo vremenom biti urađeno. Jer Evropljani polako shvataju da štednja nije pravo rešenje i da samo rast može biti demokratski odgovor na zaduženost i nezaposlenost. Having Bigger Is Better. Pristup internetu kao osnovno ljudsko pravo. Razgovarala: Sophie Sportiche Malo ko će osporiti to da je internet danas najmoćniji oblik komunikacije. Web je promijenio izgled poslovanja, interakcije ljudi i stavio je ogromnu banku informacija nadohvat ruku svojih korisnika. No, način na koji je revolucionarno promijenio živote tolikih ljudi također je imao paradoksalan učinak, jer je prouzrokovao rastući globalni jaz između onih sa internetom - koji su obično bogati, bijelci i urbani - i onih bez njega.

Danas su bez interneta oko dvije trećine svjetskog stanovništva. U Africi, taj postotak pada na 15 posto, sa samo sedam posto stanovništva koje se pretplaćuje za redovno korištenje. Sir Tim Berners-Lee - čovjek koji je izumio World Wide Web, servis koji je oslobodio potencijal interneta za svijet - predvodi pokušaje uklanjanja jaza između onih sa pristupom internetu i onih bez njega. Berners-Lee govori o budućnosti povezivanja i njegovom potencijalnom utjecaju na one širom svijeta koji su i dalje bez pristupa internetu. Izvor: Al Jazeera. Beogradska berza a.d. Does The Richness Of The Few Benefit Us All? By Zygmunt Bauman. Bogati i ostali. Mit o ljudskom napretku. "The merger of the private sector, DHS and the FBI" Secrets and Lies of the Bailout | Politics News. Evropljanima preti beda do smrti. Otvoreno pismo Brižit Bardo.

Profesije koje čine svet lošijim. Fašizam kulturnih razlika. Tehnologija legalne pljačke. Špekulanti izgladnjuju svet | Svet | DW.DE | 18.08. Zašto rastu cene hrane? | Svet | DW.DE | 03.12.2011. Razmažena derišta. Čisti ekonomski sadizam. Kako su veštice iz sveta finansija pokorile planetu. Why Elites Fail. The War Against Youth.