Virtualni svijet. Oprema za virtualnu realnost Padobranac US-Navya vježba virtualno skokove Virtualni svijet ili virtualna stvarnost (engl. Virtual Reality) je oblik računalne simulacije, u kojoj se sudionik osjeća da se nalazi u umjetnom okruženju. Sudionik može gledati kroz dva malena monitora (po jedan za svako oko). Senzori detektiraju kretanje glave ili položaj tijela, što uzrokuje promjenu virtualnog promatranja položaja. Sudionik može unositi podatke rukavicama (datagloves). Telekirurški zahvati,vojne vježbe,arhitektura iliu svrhu zabave. Korisnici virtualne stvarnosti vide virtualni svijet i dijelove svojeg tijela (ruke, tijelo ...) kao dio virtualnog svijeta pomoću elektroničke opreme (rukavice, kaciga, odjeća, i drugog). OpenSource Projekti On The Net - Resources in Virtual Reality, engleski. Virtualnost. Virtualnost označava svojstvo nečega, da bi u stvarnosti trebalo biti tamo ali nije realno. Dakle ne postoji u obliku u kojem prividno postoji, ali po svojim biču ili učinku djeluje kao nešto što i u stvarnosti postoji.
Riječ potječe iz francuske riječi virtuel (u mogućnosti djelovati, moguće) koja pak potječe iz latinskog virtus (vrlina, hrabrost, sposobnost, snaga, muškost). Pierre Levy više filozofski definira virtualnost kao što postoji potencijalno, a ne zapravo. Općenito možemo razlikovati dvije vrste virtualnih prostora: u ograničenom ili zatvorenim prostoru (CD-ROM-ove, igre, simulacije ...) kao i one koje sudostupne preko interneta i otvorene za interakciju, transformacije, te poveznice na druge svjetove i okruženja. Stoga, virtuala realnost navodi primjerice na nešto što u fizičkim smislu nije prisutno, ali prisutno svojom funkcionalnošću ili djelovanjem.
Često se u fikcijama stvaraju virtualni likovi, kao na primjer, u računalnim igrama , stripovima ili crtani filmovima. Virtualna stvarnost. Što je virtualna stvarnost? Virtualna stvarnost (engl. virtual reality - VR) je kompjuterski simulirana realnost, računalno stvoreno vizualno, auditivno i taktilno iskustvo koje korisniku pruža realističan osjećaj „uranjanja“ u drugi svijet.
Virualna stvarnost ostvaruje se korištenjem različitih uređaja za interakciju između čovjeka i računala u kombinaciji sa vrlo brzim i naprednim računalima i brzom komunikacijskom mrežom. Kratka povijest virtualne stvarnosti: Koncept virtualne stvarnosti seže još iz pedesetih godina prošlog stoljeća kada je kinematograf Morton Heilig izgradio konzolu „Sensorama“ koja je unatoč revolucionarnoj ideji, na tržištu loše prošla.
Uređaj se sastojao od dva malena TV uređaja koji su stvarali 3D sliku. Slika - „Sensorama“ Ivan Sutherland, kojeg smatramo pionirom računalne grafike i prividne stvarnosti, razvio je 1965. Slika - „The Ultimate Display“ Tablica - Prikaz daljnjeg razvoja VR. Preusmjeri Obavijest. Human–computer interaction. A woman teaching girls in Afghanistan how to use computers. Human use of computers is a major focus of the field of HCI. Because human–computer interaction studies a human and a machine in conjunction, it draws from supporting knowledge on both the machine and the human side.
On the machine side, techniques in computer graphics, operating systems, programming languages, and development environments are relevant. On the human side, communication theory, graphic and industrial design disciplines, linguistics, social sciences, cognitive psychology, social psychology, and human factors such as computer user satisfaction are relevant. Engineering and design methods are also relevant. Due to the multidisciplinary nature of HCI, people with different backgrounds contribute to its success.
Poorly designed human-machine interfaces can lead to many unexpected problems. HCI Goals[edit] Differences with related fields[edit] Design[edit] Principles[edit] Methodologies[edit] Display designs[edit] 1. 2. 3. Edupoint.carnet.hr/casopis/broj-03/clanak-04/tutorski_3dio.pdf. Interakcija između čovjeka i računala pomoću haptičkih sučelja. Interakcija čovjek-računalo. Sadržaj 0. Uvod 1. Tehnike interakcije 1.1. Stilovi interakcije u razvoju korisničkih sučelja 1.1. 1. 1.1. 2. 1.1. 3. 1.1. 4. 1.1. 5. 1.1. 6. 1.1. 7. 1.1. 8. 1.1. 9. 1.1.10. 1.1.11. 1.2. 2. 2.1. 3. 3.1. 3.2. 3.2.1. 3.3. 3.3.1. 3.4. Ovaj se tekst najvećim dijelom temelji na materijalima prikupljenim na stranicama svjetskih sveučilišta koja se bave problematikom HCI-a, poput Berkleya i Stanforda. 0.
S iznimkom nekih ugradbenih softvera i operacijskih sustava, uspjeh softverskog proizvoda određen je ljudima koji koriste taj proizvod. 1. 1.1. Tehnički aspekti interakcije čovjek - računalo oduvijek su bitno ovisili o raspoloživim uređajima za komunikaciju sa računalom. 1.1.1.Algebarski jezici Kada su se programi počeli osmišljavati i pisati za radnim stolom i potom učitavati u računalo putem papirnatih traka, interakcija sa strojem postala je sličnija matematičkoj aktivnosti. 1.1.2. 1.1.3. Računala su mogla komunicirati sa korisnicima izravno putem teletype terminala. 1.1.4. 1.1.6. 1.1.7. 1.2.